![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhQrHFLoX8pWn_vILChXe4C_UX-AgYnoYDW3Xfr39kmnJAh8mtaVKvRN4NjJiP3cHafdXNQ-5kCGmtg0EO7iBEXbC74RS-Tk6klKmOmtDTLhFSnEPRF5lhn1wlEDzcaTjd4pBW2xM0Fw6Bk/s1600/Ireland+Road.gif)
Prema arheološkim podacima još se u
Rimskoj imperiji vozilo levom stranom puta. Veruje se da razlog leži
u činjenici da je većina ljudi desnoruka, pa im je bilo lakše da,
jašući levom stranom, pruže desnu ruku prijatelju ili potegnu mač
ako je potrebno. Prvi pravni propis o ovome datira iz 1756, kada je u
Britaniji donet zakon da saobraćaj nastavi da se odvija levom
stranom.
Postoji i legenda po kojoj je pravilo
vožnje levom stranom uvedeno u Francuskoj posle revolucije, kao
kontra “aristokratskom” običaju da se jaše desnim delom puta.
Novo pravilo Evropom je rašorio Napoleon svojim osvajanjima, ali
budući da nije stigao do Engleske, tamo se i danas vozi po
“plemićkom” običaju.
Uprkos raširenom uverenju, nisu sve
zemlje u kojim se vozi “suprotnom” stranom ostrvske. Postoje
mnogi granični prelazi na kojima se morate “prebaciti” sa jedne
na drugu stranu. Takve su granice između Afganistana i Pakistana,
Laosa i Tajlanda ili Sadana i Ugande. Gotovo sve granice Tajlanda su
sa zemljama u kojima se vozi suprotnom stranom.
U Italiji se levom stranom vozilo sve
do dolaska Musolinija, a u Čehoslovačkoj i Mađarskoj do Hitlerove
okupacije. Na Foklandskim ostrvima se pravilo menjalo u zavisnosti da
li su bila pod kontrolom Argentine ili Britanske krune.
Нема коментара:
Постави коментар